Razvojem medicine i društva, migracijama stanovništva i smanjenim interesom liječnika specijalista za rad u manjim gradovima i naseljima te za radom u određenim područjima medicinske struke uvjetovan je razvoj telemedicine kao neophodnog alata modernog zdravstvenog sustava i kao jedino rješenje koje osigurava dostupnost zdravstvene zaštite za određena područja.

Telemedicinske usluge u smislu zdravstvenog sustava od ključnog su značaja za kategorizaciju bolnica, jer omogućavaju pristup specijalističkim uslugama iz deficitarnih područja medicinske struke ili iz područja medicinske struke koja nisu zastupljena u određenim dijelovima teritorija Republike Hrvatske. Telemedicinske usluge kao takve osim osiguravanja podrške kategorizaciji bolnica omogućavaju nesmetano obavljanje osnovne djelatnosti bolnica. Dobar primjer predstavlja nedostatak specijalista radiologije i transfuzijske medicine u manjim gradovima.

Uvođenje telemedicinskih usluga dovodi povećanja kvalitete i efikasnosti u pružanju zdravstvenih usluga uz racionalizaciju troškova zdravstvenog sustava. Osiguravanje obavljanja osnovne djelatnosti bolnicama u redovnom radu i dežurstvima kroz telemedicinske usluge ukida potrebu za osiguravanje većeg broja dežurstava i pripravnosti za liječnike specijaliste, te osigurava normalan rad s manjim brojem liječnika. Naravno da je potrebno predvidjeti i jačanje ljudskih kapaciteta u ustanovama gdje se osnivaju telemedicinski specijalistički centri.

Dobar primjer su telemedicinske usluge iz transfuzijske medicine. U bolnicama gdje su osnovani telemedicinski pristupni centri za osnovna imunohematološka testiranja potrebno je osigurati jednog prvostupnika medicinsko-laboratorijske tehnologije koji će provjeru rezultata testiranja zatražiti iz telemedicinskog specijalističkog centra. Iz navedenog primjera se vidi da se smanjuje broj potrebnih zdravstvenih radnika, te uz objektivnu kontrolu specijalista iz centra u kojem se obavljaju znatno veći broj i puno složenija testiranja ostvaruje se povećanje kvalitete zdravstvene usluge uz smanjenje troškova za zdravstvenu ustanovu koja je tu uslugu zatražila. Povećanje efikasnosti uvjetovano je manjim obimom posla u bolnicama gdje su osnovani telemedicinski pristupni centri i mogućnošću telekonzultanta da obavlja telemedicinske usluge za četiri i više telemedicinskih pristupnih centara.

Sličan primjer su i zdravstvene usluge iz radiološke i ostale laboratorijske dijagnostike za koje se uvođenjem telemedicinskih usluga postižu isti očekivani rezultati kao i u prethodnom primjeru.